уторак, 19. август 2014.

Čekajući leto ...

Veliki planovi za ovo leto pali su u vodu, koje ruku na srce ove godine nije manjkalo, a zbog koje i većina planova nije realizovana. Čekajući tople dane ( bez kiše, naglašavam ) dočekala sam i kraj avgusta, jedva uspevši da operem/osušim tepihe, a ostali radovi će izgleda sačekati neko lepše vreme. Međutim, jednu ideju sam morala realizovati a to je popločavanje terasice biber crepom. Naime, kada se voda posle poplave povukla iz naše bašte, sa sobom je odnela i veliki deo nekog crepa, čije poreklo ne znam, ali bio je ovde kad smo se doselili. Možda je materijalna šteta bila velika, ali duhovna korist za mene ogromna, jer sam spazila gomilu biber crepa koja je preostala, a vešto se krila, i naravno odmah sinuše ideje ... Zbog ograničenog broja crepa morala sam i da ograničim planove na popločavanje terase. Vreme mi baš i nije išlo na ruku jer je trebalo ošmirglati stotinjak crepova, za šta mi je trebalo prilično vremena ali uspela sam. Kada sam završila s tim delom, nastavak radova prekinut je odlaskom na more... Po povratku sam se uhvatila posla , tj. ne baš ja, ja sam bila samo šegrt, moj muž i njegov deda su izlili košuljicu, ako se to uopšte tako zove, da bi napravili prirodan pad i utisnuli crepove u nju. Sada čekam da se malo prosuši da bismo postupak ponovili i na stepeništu, pa onda fugovanje, pa farbanje....Ovako izgleda stvar u ovoj fazi :


Dok sam čekala pravi trenutak, stigla sam da prefarbam jednu stolicu :
pre:

posle:


uspomenu iz Sokobanje:



dekupažiram jednu kutiju:



I poslednje, ali meni najdraže, je da sam rešila da se počastim sa dva Malabrigo Silkpaca klupčeta (štrenice) vune, od koje sam počela jednu maramu, ali o tome nekom drugom prilikom.


четвртак, 6. март 2014.

Malo drugačiji post

   Iako su štrikanje i heklanje moja prva ljubav, nisu samo igle alat koji koristim. Ruke mogu da stvore mnogo toga što glava može da smisli. Pa se tako jednog dana javila potreba u mom domu  za komodom, za mestom gde bi sklonila sve one sitnice koje nisu baš prijatne za oko, a potrebne su svakoj kući. Pošto nisam raspolagala velikom svotom novca a htela sam nešto unikatno, moj dragi je otišao i kupio daske za male pare, proračunao, isekao i sklopio komodu. Šmirglanje je oduzelo mnogo vremena, ali budući da su daske bile neobrađene, a alat za hobiste, nije loše ispalo. E onda je počela moja akcija prikupljanja ostataka pločica po komšiluku njihovo razbijanje i lepljenje i to izgleda ovako :




Zatim šmirglanje ivica pločica jer su veoma oštre kada se razbiju, fugovanje i na kraju farbanje. Presrećna kako je sve ispalo, malo me je brinula činjenica da će daske da se krive jer nije neki kvalitet. Sumnja se pokazala oprevdanom jer pošto je prošlo godinu dana od poduhvata izraženiji su neki prelazi, ali s obzirom da stoji pored izvora toplote nije preterano, a i pločice stoje, nema pucanja, ipak za sledeći put bih kupila kvalitetnije daske. Gotov proizvod izgleda ovako: