уторак, 19. август 2014.

Čekajući leto ...

Veliki planovi za ovo leto pali su u vodu, koje ruku na srce ove godine nije manjkalo, a zbog koje i većina planova nije realizovana. Čekajući tople dane ( bez kiše, naglašavam ) dočekala sam i kraj avgusta, jedva uspevši da operem/osušim tepihe, a ostali radovi će izgleda sačekati neko lepše vreme. Međutim, jednu ideju sam morala realizovati a to je popločavanje terasice biber crepom. Naime, kada se voda posle poplave povukla iz naše bašte, sa sobom je odnela i veliki deo nekog crepa, čije poreklo ne znam, ali bio je ovde kad smo se doselili. Možda je materijalna šteta bila velika, ali duhovna korist za mene ogromna, jer sam spazila gomilu biber crepa koja je preostala, a vešto se krila, i naravno odmah sinuše ideje ... Zbog ograničenog broja crepa morala sam i da ograničim planove na popločavanje terase. Vreme mi baš i nije išlo na ruku jer je trebalo ošmirglati stotinjak crepova, za šta mi je trebalo prilično vremena ali uspela sam. Kada sam završila s tim delom, nastavak radova prekinut je odlaskom na more... Po povratku sam se uhvatila posla , tj. ne baš ja, ja sam bila samo šegrt, moj muž i njegov deda su izlili košuljicu, ako se to uopšte tako zove, da bi napravili prirodan pad i utisnuli crepove u nju. Sada čekam da se malo prosuši da bismo postupak ponovili i na stepeništu, pa onda fugovanje, pa farbanje....Ovako izgleda stvar u ovoj fazi :


Dok sam čekala pravi trenutak, stigla sam da prefarbam jednu stolicu :
pre:

posle:


uspomenu iz Sokobanje:



dekupažiram jednu kutiju:



I poslednje, ali meni najdraže, je da sam rešila da se počastim sa dva Malabrigo Silkpaca klupčeta (štrenice) vune, od koje sam počela jednu maramu, ali o tome nekom drugom prilikom.


Нема коментара:

Постави коментар